Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Funeral Blues, W.H.Auden

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He is Dead.
Put crepe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now; put out every one,
Pack up the moon and dismantle the sun,
Pour away the ocean and sweep up the woods;
For nothing now can ever come to any good.

Pjesma Mrtvog Pjesnika, Dobriša Cesarić

Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o, mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!





16.10.2006., ponedjeljak

but does anything matter if you're already...dead??

gotovo je.
dio mene je mrtav...uskoro će i drugi
ne mogu se više snositi sa svim ovim..hm..problemima..?
ketty...oprosti mi...i hvala ti za sve što si učinila za mene, nikada ti to neću zaboraviti...
ja više ne mogu, nemam snage...
htjela sam da drukčije bude...htjela sam biti kao i svi ostali..
sretna..puna života....
vlak života me pregazio...
ali hoće li itko primjetiti da me nema...?
neće. mislit ćete da mi ništa nije bilo.
ali...
je li doista tako?
vidjet ćete osobu...mislit ćete da sam to ja...
ne. to nisam ja. osoba koju ćete vidjeti je....
....drukčija. to nisam ja. nikada niti neću biti.
ako poželite razgovarati...pođite na special place...zna ona..
ako poželite samo vidjeti što je samnom(čisto sumnjam)...također otiđite tamo...
ako ne znate gdje je to...pitajte....
nju....
još jednom se ispričavam.
žao mi je....
riječi katkad jako bole......

<< Arhiva >>